-
Torta, šampanjac, šareni baloni, muzika, bilbordi sa životnom pričom slavljenice Branke Veselinović i mnoštvo medija, samo su dio rođendanskog spektakla najstarije žive glumice Srbije i regiona koja je juče slavila 100. rođendan.
– Ostavite se toga da u životu palite požar, pa da ga onda gasite, poručila je legendarna srpska i jugoslovenska glumica brojnim gostima koji su došli pod svod njenog matičnog Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP) da zajedno sa njom slave. Zahvalila je sudbini što je dovela pod krov JDP-a, gdje je glumila do prije neku godinu, i uputila pod svjetlostima reflektora pozdrave svima onima koji nisu više živi, a zajedno s njom ispisvali su istoriju srpskog i jugoslovenskog glumišta i odigrali sa JDP-om ključno mjesto u razvoju umjetnosti.
– Tu sam srela ljubav svog života... Mog Mlađu Veselinovića, upoznala divne umjetnike i kolege, ostvarila svoje profesionalne ambicije... U tom pozorištu sam danas dočekala i vaš aplauz i zajedno sa vama slavim 100. rođendan, kazala je Branka Veselinović, koja je zaigrala u prvoj predstavi JDP „Kralj Betajnove“ 3. aprila 1948. Puno ljubavi i radost i iskazali su na ovoj nesvakidašnjoj svetkovini i Branka i njene kolege i svi poklonici umjetnosti i života i rada velike glumice.
Branka Veselinović je sa suprugom Mlađom, rodom sa Njeguša, u JDP-u provela čitav radni vijek. Bila je bliska prijateljica sa Desankom Maksimović, Mirom Stupicom, Marijom Crnobori. Dobitnica je brojnih nagrada, izdavala je knjige, ambasador je UNICEF-a. Ne posustaje ni danas u pisanju poezije, slikanju, nastupima za penzionere, a kako je rekla upravo se vratila s jednog u Novom Sadu, humanitarnom radu za djecu. Ono što je zanimljivo, ali i jako dirljivo, budući da slavna glumica nema svoje djece, Branka je na ovaj događaj došla sa lutkom koju svuda nosi sa sobom otkako je dobila iz Rusije 1956. godine, a sa kojom je, kako nam je otkrila, proputovala cio svijet i sa njom uveseljavala djecu igrajući uz njihovu bolesničku ili domsku postelju decenijama. Lutka je pratila na svim humanitarnim akcijama, u svim pozorištima... Na proslavi u prepunom holu JDP-a o Brankinoj karijeri i humanitarnom radu govorili su Vojin Ćetković, Jagoš Marković, Irfan Mensur, Seka Sablić, Branka Petrić i Jagoš Marković, a pročitano je i pismo njene odsutne koleginice i prijateljice Rade Đuričin.
Direktorka JDP Tamara Manojlović Vučković napomenula je da se pod ovim svodom slavi optimizam, život, ljubav, jedinstvena karijera.. Sve što je vezano za Branku Veselinović.
– Branka je bila član prvog ansambla JDP i danas je tu... Igrala je s najvećim i najznačajnijim glumcima Jugoslavije. Dug je spisak nagrada koje je Branka dobila za svoj glumački i humanitarni rad. Bila je ambasador UNICEF-a i treba svi da se trudimo da joj uzvratimo osmjehe, zagrljaje, ljubav i sve ono što Branka svima nama cio svoj život daje – kazala je Manojlović Vučković. Irfan Mensur pročitao pismo Vojislava Brajovića, predsjednika Udruženja dramskih umetnika Srbije. U pismu se, između ostalog, navodi da je divan momenat u kojem se proslavlja 100 godina života jedne naše umjetničke duše.
– Branka je svo bogatstvo i životne sokove unijela u teatar i tako jačala kult naše umjetnosti. Ona je zajedno sa svojim Mlađom mnogo dala našoj djeci i velikim se slovima upisala u naše živote. Kao glumac sam radostan, a kao predsjednik Udruženja dramskih umetnika ponosan, jer je Branka vršnjak našeg udruženja. Ona je svojim životom pokazala kako se brani dostojanstvo i kako se od svih zala i mrakova brani optimizam. Siguran sam da je Branka najmlađa stogodišnjakinja ovog svijeta, piše u pismu Voje Brajovića koje je pročitao Irfan Mensur.
Reditelj Jagoš Marković istakao je da je 100. rođendan Branke Veselinović praznik svih nas.
– Ovo je praznik života, glume, umjetnosti, pozorišta i čovjekoljublja... Praznik humanosti. Kada samo pomislim koliko je Branka osmijeha vratila, koliko je djece nahranila, koliko dala onima koji nemaju, shvatam veličinu Brankinog života. Na slobodne dane Branka je iz kuća svojih kolega iznosila ono što im ne treba i nosila gladnima i žednima, kazao je Marković.Glumica Jelisaveta Seka Sablić čestitala je koleginici 100. rođendan, napominjići da je imala puno sreće jer živi ispunjen život.
– Njen život je bio posvećen ljubavi za ljude. Prije svega je pomagala nesrećnim i ostavljenim ljudima kojima smo mi toliko potrebni. Pomagala im je materijalno, ali i zabavljala svojim glumačkim umijećem, kazala je Sabljić. Glumica Branka Petrić ukazala je na duh i komiku koju Branka oduvijek nosi u sebi, prisjećajući se druženja, putovanja, Brankinog umijeća da plijeni pažnju ljudi oko sebe. Glumac Vojin Ćetković je kazao da se posle niza tužnih događaja u JDP se slavi život.
– Ovdje smo se okupili da govorimo o ljubavi i životu, dobroti i svim divnim stvarima koje su krasile život Branke Veselinović. Hvala ti, Branka, što si nas okupila ovdje, da pričamo o svim osobinama koje su te krasile prvih sto godina, kazao je Ćetković. Pismo Rade Đuričin je potom pročitala glumica Aleksandra Janković. U pismu Đuričin opisuje kako je Branka Veselinović prije nekoliko godina pala tokom poslednje predstave na ovoj sceni igrajući starca Niku i kada su je iznosili iz pozorišta pitala je tadašnjeg upravnika Branka Cvejića da li će joj dopustiti, ako ne bude mogla da hoda, da igra monodramu u kojoj sjedi. U ime Ministarstva kulture i informisanja buket cvijeća je slavljenici predala Ivana Dedić, pomoćnica ministra za kreativne industrije i savremeno stvaralaštvo, predstavnica Grada Beograda, vatrogasci, među kojima i jedan s kojim je Branka kao vatrogasni oficir krenula i s ovom karijerom prije ravno 75 godina. Vatrogasci su joj predali fotografije kojima je označena cjelokupna njena karijera jugoslovenskog vatrogasca.
Šareni baloni su se zatim spustili sa plafona JDP-a u ime ansambla JDP slavljenici je predao cvijeće njegov najlmlađi član Milan Marić. Uslijedio je koktel s tortom specijalno napraveljnom za Branku Veselinović i njene izjave za medije. Njena izjava za „Dan” i u njoj poruka mladima bila je: „Samo treba imati dobru volju i humani odnos prema životu. Ako kažem humani odnos prema životu, onda mislim i prema ljudima”.M.Nj.